...Get cape.Wear cape.Fly...

Nikad nisam voljela nesto da rizikujem.
Da ulazem sve sto imam u jednu stvar ne razmisljajuci
o posljedicama. Znate ono kad sve sto imate ulazete na jednu kartu.
Kao npr. moja drugarica koja svoju apsolutnu paznju, ljubav i povjerenje ulaze u jednu osobu.
E ja nisam takav tip. Ja moram da imam safety net. Meni paznja uvijek malo luta, radim vise stvari odjednom, dan mi je isplaniran do tancina i obicno nikad ne ukljucuje samo jednu osobu.
Plasi me prolaznost...svega, uvijek me je plasila, promjenljivost ljudi ili mene same, okolnosti...
sve su to stvari od kojih me podilazi jeza i za koje mi trebaju godine da se naviknem.
Znam i ja da se zanesem u trenutku, i to sam u zadnjih godinu dana itekako pocela da
praktikujem, jednostavno me ponese....ali generalno, i u tom periodu naidje dan kao sto je ovaj,
kada ne mozes a da se ne zapitas...

Nesto pricam sa mamom danas o prijateljima i nekoj njenoj
dugogodisnjoj prijateljici koja joj u zadnje vrijeme, malo-malo, priredi
neku glupost, a sve zbog sopstvene nesigurnosti i samosazaljenja.
I sta ti da radis sa takvom osobom koja sama sebe sabotira, koje ti je zao i sa kojom
se druzis citav zivot, kojoj znas da si na neki nacin potreban? Oprostis joj, eto sta radis.
Stalno oprastamo ljudima, a onda oprostimo sebi sto smo im oprostili.
Jer, htjeli  mi to ili ne, ljudi su nam potrebni, naucili smo na njih i njihovo prisustvo, na smijeh i salu, razgovore, pa cak i udarce. Ali problem je, naucis ih na to, naucis da ce biti dio tvog zivota
bez obzira na sve, da si ti taj 'sa kojim se moze', koji ce preci preko stvari. Zacaran krug.
Mozda je tako, mozda smo spremni na svasta da sacuvamo nekog u svom zivotu, ali ono
sto ti ljudi ne shvataju je da ce uvijek ostati trag. Uvijek ostane trag, mozda ne tako ocigledan,
mozda ne tako prozimajuci, ali on je tu....mozda ga nismo ni svjesni pa se samo
nasmijesimo i kazemo 'Sve je u redu' , ne shvatajuci taj iznenadni gorak okus u ustima i
pomalo drugaciji pogled na dragog prijatelja.


Mica mala slatka

It's all about perspective, I know.
A kad su oni dani u mjesecu, ne mozes bas sve da gledas kroz ruzicaste naocale ma kako objektivno stvarnost zaista bila i vise nego dobra. Osjecaji pucaju na sve strane.
Subota je navece, a ja lezim i gledam maraton serija na Fox Crime-u.
Ali znate sta, nije me briga. Ok, that's a lie...
Nisam se pokajala oko prekida, tako je bolje za sve.
To sto iza sebe imam jos jednu propalu vezu i to sto sam na tom putu
povrijedila jos nekog....moram da predjem preko toga, sto brze.

Sunce i ovi lijepi dani pomazu. Pravim planove za prvi maj.
Ici cu u neki opasan shopping ovih dana. Pravim planove...
Jednu stvar sam shvatila danas.
Dovoljno je prisustvo samo jedne osobe da se ne osjecam usamljeno.
Ipak, odsustvo te iste osobe, uprkos moru ljudi oko mene, ucinice da se osjecam bas tako.
Pomalo tuzno, zar ne...

Srce je htjelo da iskoci iz grudi, a ja sam se pravila da ga ne osjetim.
Hah. One ! That's all it took.
Samo jedno pitanje mi se motalo po glavi.
Still is.

Break-ups are hard. Relationships are hard.

To bi bilo to, mislim da sam prekinula. Mislim?
Tesko mi je da mu se ne javljam, ja sam slabic.
Covjek se navikne na drugo ljudsko bice, ali dodje do odredjene
granice kada ne moze vise da pruzi i kad shvati da to nije to.
To nije razlog zbog kojeg mi srce lupa. Volim ja da provodim vrijeme s
njim i drag mi je, cak ga volim na odredjen nacin, ali nisam zaljubljena u njega.
Ne zelim da se nasa veza temelji na tome sto ja volim da imam nekoga kraj sebe,
nije fer ni prema njemu, ni prema meni.
Tesko mi je da, a ne mogu ni zamisliti kako se on osjeca.
Nedostajace mi, ali za dobro nas oboje, moramo da raskrstimo to.
Mrzim to kod veza, to sto ne mozes odrzati jednak nivo komunikacije
i druzenja kakav je bio prije nje. Mrzim to sto ne mogu da se zaljubim k'o covjek
i zatelebam se kao sto drugi to rade. Ne znam zapravo ni da li zelim to, ali bilo bi
fino znati da mogu. Mrzim to sto ce nakon odredjenog vremena
nas odnos da se svede na 'Cao' i cestitanje praznika, ali nisam vise mogla
da zavaravam njega, a ni sebe.

On the other hand, obozavam svoju porodicu i obozavam praznike.
Ja sam jos uvijek zapravo samo jedno veliko dijete :)

Pomalo mi je dosta razmisljanja o tome kako se drugi osjecaju.
Malo cu razmisljati o tome kako se ja osjecam. Je l' to ok?
Ne razumijes ti to druze sudija, niko ne razumije.
Ali ne krivim te, zar je bilo za ocekivati tako nesto.
Krivim sebe.

Dan se kao nesto popravlja. Bori se sunce, bori. Izmigoljila sam na trenutak
iz svoje jazbine, ali vjetar je tu posjetu vanjskom svijetu ucinio poprilicno
kratkom. Nisam dobro spavala, lovila sam sjene po plafonu do duboko u noc.
Mislim da sam zasluzila jednu dobru popodnevnu dremku.
Zaboravi, sve je ok. Cudna je ta rijec...ok...toliko jednostavna, a zapravo...

Koja sam ja glupaca.
Mrzim tu rijec, ali trenutno ne mogu da nadjem adekvatniju.
I neka peku sad oci, neka bas.
I neka ne mogu spavati, neka neka.
Treba mi negdje da odem malo da odmorim svoj mozak i srce,
i ruke i oci i sve, negdje da malo napunim baterije, pobjegnem od
mirisa, pokreta i svoje slabosti.
Molim te dodji sebi, molim te.

Mislimo da je nesto uobicajeno, nesto sto se srece svaki dan,
uglavnom onda kad to nesto cinimo dovoljno cesto. Sta god da je,
postane normalno, covjek se navikne, pa vise ni ne primjecuje takve stvari.
Medjutim, da li je uobicajeno?
Samo ponekad odlucim da se stavim na mjesto posmatraca, sta bi taj
posmatrac mislio, da li je to nesto sto se srece svaki dan?Bi li se na trenutak
nasmijao zato sto mu je simpaticno...iz pristojnosti...ili ko zna zbog cega.
Ili cak ponekad kontam....koga briga za druge ljude...kad pogledam sebe zapitam
se da...zasto je ovaj put drugacije, je li tebi ovaj put drugacije i vidis li ti nasu sad vec rutinu
potpuno uobicajenom cak i onda kad ona to mozda nije....

....
Dap, it's eating me, it's eating me bad !
Ali proci ce. Samo ne smijem razmisljati o tome.
I ova glupa najdivnija serija na svijetu
zbog koje placem u pola 2 nocu, zbog koje sam
toliko kenjkala od osnovne skole pa sve do sada.
I to sto ne mogu spavati.
I to sto me boli stomak.
I to sto me bolis ti.